Očekivanja koja imamo o nečemu oblikuju naše stavove.
Često očekujemo da su ljetovanja opuštena, lagodna i usporena. Sve je puno smijeha i veselja. Lijepo se jede, pijucka se vino uz more.
Ukratko – samo uživamo i odmaramo.
Tako smo barem naviknuli… Sve dok nismo postale mame.

Realnost ljetovanja s djecom bude često drugačija od opisanog.
Nema previše odmora kad si s djecom. Još ako moraš kuhati i raditi sve ostale kućanske poslove slične onima doma, ne preostaje puno trenutaka za ovakve prethodno opisane trenutke.
I naša realnost bude drugačija od očekivanja.

Stoga moj prvi savjet bi bio – prilagodi svoja očekivanja kad je ljetovanje s djetetom u pitanju.
To često s djecom znači – ne očekuj puno i uživaj u malom.

Uživaj u malim trenucima.
U radosti djetetova igranja s kamenčićima na plaži.
Ukradi te trenutke da popiješ u miru piće s partnerom ili da odeš na duže plivanje sama dok znaš da je tvoje dijete sigurno sa svojim tatom ili nekom drugom bliskom osobom.

Svi mi koji ljetujemo s djecom na moru imamo zapravo privilegiju samo zato što imamo tu mogućnost.
Nemaju je svi. To je moja prva premisa kad iskusim izazovne trenutke tijekom ljetovanja.
Zahvalnost. Za mene vrlo vrlo važan pojam u životu.
To nas dovodi do drugog savjeta – stav kojega ćemo zauzeti o određenoj situaciji ovisi isključivo o nama.

Što se mojih ljetovanja tiče, posljednjih skoro 8 godina to nisu više ljeta u kojima mogu bezbrižno ležati na plaži bez da me nečije ruke trebaju.
To su ljeta u kojima sam ja ta koja pakiram ne samo sebe nego i prvo jedno malo biće koje je moje tijelo donijelo na svijet prije skoro 8 godina, a potom i drugo malo biće koje je došlo prije skoro 5 godine.
Ne samo da treba spakirati sve moje i njihove stvari nego i treba prije puta kupiti sve što nedostaje u kućnoj ljekarni, kremu za sunčanje, ljetnu opremu za plažu te obaviti još toliko toga.
Ako ti partner nije toliko uključen u nešto od navedenoga, uvelike bi ti olakšalo da i on obavi nešto.
Ne moraš sve sama. Niti trebaš sve sama.
Pored svih obaveza koje moramo obaviti u posljednji tren prije samog odlaska na put, prvih dana ljetovanja se pretvori u odmaranje od silnog pakiranja. I u raspakiravanje. Zvuči li ti to poznato?

Dopusti si odmor. Dopusti si sve emocije koje ti dođu.
Nerealno je očekivati da ćeš iz užurbanosti svakodnevnog života (pogotovo ako si se vratila s porodiljnog na posao) samo tako moći uskočiti u raspoloženje potpune opuštenosti, bez ikakvog stresa.

Znaj da je tvoje ljetovanje samo tvoje. Pokušaj se ne uspoređivati s drugima, a posebno ne s fotkama s ljetovanja drugih na društvenim mrežama.
I te mame koje možda imaju savršene fotografije su mame koje su bile raščupane, viknule su na dijete, posvađale se s mužem i iskusile druge realnosti stvarnog života, a koje se ne prikazuju na društvenim mrežama.
Budi što više u trenutku zajedno sa svojim djetetom.
Budi što više u ovdje i sada.

Ljetovanje je velika promjena kako za nas tako i za našu djecu.
Postoje djeca koja su visokoosjetljiva (a čiji roditelji to možda još nisu prepoznali) te kojima smeta i najmanja promjena okoline. Kod njih će biti prisutna veća razina nezadovoljstva, pogotovo ako roditelj ne shvaća zašto se dijete tako ponaša.
Ako su djeca „nemoguća“ tijekom ljetovanja, to može biti zato što se teže privikavaju na promjene, a ne zato što su nezahvalni.
Opet, stvar je perspektive.

Ovisno o tome gdje ideš – prilikom planiranja uzmi barem nekoliko dana slobodnih od ikakvih aktivnosti i događaja.
Bolest djeteta ne možeš predvidjeti, a upravo su one česte u ljetnim mjesecima.

Što sa spavanjem?
Na ljetovanju njeguj spontanost. Ne opterećuje se u koliko ti je sati dijete zaspalo po danu ili navečer. Uzmi odmak od aplikacija i gledanja na sat (koje ni inače ja baš ne preferiram).
Ako si došla kod svojih ili partnerovih roditelja na more, iskoristi pomoć baka i djedova ili za uspavljivanje ili kako bi ti odmorila preko dana u miru.
Kod djece koja trebaju više sna od prosjeka – pripazi da dobivaju dovoljno sna. Zbog uzbuđenja od novog i još neistraženog okruženja ili dolaska među drage članove obitelji koje nisu dugo vidjeli, djeca mogu biti sklona ostajati budnima duže no što su naviknuli. Za neku djecu to neće predstavljati problem, ali kod djece koja imaju veće potrebe za snom to se može nepovoljno odraziti te rezultirati nesuradljivim ponašanjem, većom prisutnosti emocija ljutnje i/ili padom imuniteta. Ovo više vrijedi za djecu stariju od otprilike 3 godine.
Ako ti inače dijete zaspi u 20h navečer, uspavaj ga u kolicima i popij piće navečer sama ili u društvu dragih ti ljudi.

Ako ti inače dijete zaspi oko 22h navečer te se radi o toddleru ili starijem djetetu, onih večeri kada ste u gradu i svima vam je dobro, ne gledaj na sat. Možda zaspi i nakon 23h.
Ništa se strašno neće dogoditi. Samo tada pripazi da dijete sutra nadoknadi, bilo preko dana ili ranijim odlaskom na večernje spavanje.

Zaslužuješ odmor. Ne zaboravi to.
Samo neka on bude sa što realnijim očekivanjima, a možda idealno – bez očekivanja.

Napisala: Marina Ecimović, mag. psych.