Danas više nego ikada zbog društvenih mreža imamo osjećaj da svi drugi osim nas žive savršene živote.
Racionalno znamo da to nije realan prikaz života, ali nesvjesno nas stalno potiče da još više podižemo već ionako visoku ljestvicu koju imamo od samih sebe.
Želimo biti dobre mame svojoj djeci, ali jako često zapravo želimo biti savršene mame.
Savršenstvo ne postoji. I nedostižno je.
Iako to znamo, svejedno osjećamo krivnju, sram, nelagodu i anksioznost onda kada
ne dajemo 100% od sebe.

Što je perfekcionizam?
Perfekcionizam se definira kao nerealna težnja ka ostvarenju savršenstva. Opisuje osobu koja je zadovoljna jedino s najvišim standardima.
Neki su ljudi perfekcionisti u svim područjima svog života, a neki samo u jednom ili dva.

Određena količina želje za visokim postignućima može biti dobra. Mala doza perfekcionizma nas motivira na dobar način. Međutim, kada se iznimno visoka očekivanja prelijevaju na SVA područja života i smanjuju nam kvalitetu života – to nije poželjno.
Obično nastaje u djetinjstvu, dijelom zbog urođenog temperamenta djeteta, ali više kao rezultat odgoja.
I možemo ga donekle kontrolirati dok ne postanemo mame.

Visoka očekivanja od sebe u majčinstvu
Kao mame, imamo posebno izrađenu želju da sve napravimo kako treba i zadajemo si često nerealno visoke standarde – oko djetetova hranjenja/spavanja/oblačenja, odabira igračaka/vrtića/škole, načina na koji provodimo zajedničko vrijeme, vremena pred ekranima, žongliranja svih obaveza i životnih uloga koje imamo…
Mama koja ima visoke standarde od sebe će primjerice prilikom kupnje romobila za svoje dijete provesti sate i sate istražujući do dugo u noć koji je najbolji romobil, iako sutra mora ustati rano na posao. I tako nekoliko dana.
Istraživanja su pokazala povezanost perfekcionizma s postporođajnom depresijom i anksioznošću. Odnosno što je perfekcionizam u majčinstvu izraženiji, to je veća sklonost kod žene za depresiju i anksioznost.

Ako si perfekcionist, vjerojatno ćeš u majčinstvu:
– Doživljavati stres i anksioznost u većoj mjeri
– Većinu vremena se osjećati loše i nedovoljno u ulozi majke
– Teško se nositi s pogreškama
– Manje uživati u ulozi majke
– Teže tražiti i prihvatiti pomoć
– Imati nisko samopouzdanje i osjećaj da nisi dovoljno dobra

Kako se osjećaš kada pogriješiš?
Kritiziraš li samu sebe?
„Trebala sam…“
„Što sa mnom nije u redu“
„Ja sam kriva za to“.

Katastrofiziraš li?
„Ovo će zauvijek uništiti moje dijete“
„Moje dijete me više neće voljeti“
„Grozna sam mama“

Kako smanjiti visoka očekivanja od sebe?

• Pokušaj se što manje uspoređivati s drugima, pogotovo s tebi nepoznatim životima osoba s društvenih mreža.
• Budi svjesna perfekcionizma, osvijesti u kojim situacijama se javlja.
• Neka ti cilj bude – biti ‘dovoljno dobra mama’ umjesto ‘savršena mama’.
• Prihvati greške kao sastavni dio života i pokušaj na njih gledati kao na lekciju za budućnost, a ne nešto zbog čega ćeš se kritizirati.
• Postani svjesnija načina kako se obraćaš sebi, zapiši rečenice koje ti se javljaju u situacijama kada pogriješiš i pokušaj promijeniti samo-kritiziranje u jezik ljubavi i samosuosjećanja.
• Budi namjerno nesavršena – kreni s malim stvarima koje su ti dostižne, tipa ako baš svaki dan čistiš kuću, pokušaj preskočiti jedan dan čišćenje ili prepusti to nekom drugom.
• Prihvati činjenicu da ne možeš (niti trebaš) kontrolirati sve.
• Prioritiziraj – u jednom danu s djetetom nikako ne možeš stići sve, obavljaj obaveze prema prioritetima. Ono što ne stigneš danas ostavi za sutra.

I zapamti – u majčinstvu je jednostavno nemoguće ne činiti greške.
Napisala: Marina Ecimović, mag. psych.